Gradska pivnica u Novom Sadu

Sada već davne 1748. godine, tačno 1. februara, Novi Sad je postao slobodni kraljevski grad i dobio ime koje sa ponosom nosi i danas. Povelju o elibertaciji izdala je carica Marija Terezija za sumu od 80 000 forinti prikupljenu od strane građana, koja je, usled raznoraznih birokratskih troškova, porasla na čitavih 95 000 forinti. Te iste godine Novi Sad je dobio i objekat koji je neophodan atribut svakog naprednog grada. Tadašnji, a i prvi gradonačelnik, Ignac Hajl, otvorio je pivnicu u samom centru, na mestu na kom se danas nalazi hotel Vojvodina, u vreme kada je ni mnoge pivske metropole nisu imale. Ova pivnica radila je čitav vek, sve do 1849. godine, kada je potpuno srušena u bombardovanju grada. Danas ovu tradiciju nastavlja ,,Gradska pivnica’’, smeštena takođe u centru grada, u pešačkom delu Njegoševe ulice, koja i sama ima veliku ugostiteljsku tradiciju jer se ovde, u prostranoj kući prepuštenoj nemilosti vremena, nekada nalazila čuvena kafana ,,Bela lađa’’.

I nije slučajnost da je u ovoj pivnici sve u znaku tradicije, a opet savremeno i prilagođeno novim vremenima. Mima i Sloba, dva ortaka i u žargonskom i u poslovnom smislu ove reči, pokrenuli su ,,Gradsku pivnicu’’ februara 2017, skoro 270 godina posle osnivanja prvog javnog okupljališta ljubitelja piva u Novom Sadu. Opuštenost i šarm ovog mesta nisu posledica slučajnog sticaja okolnosti, već rezultat promišljenog i organizovanog truda. Želeći da steknu iskustvo i obogate saznanja, dva ortaka obišla su brojne pivnice u Nemačkoj i Češkoj, kako bi svom gradu podarili lokal koji će imati svoje temelje u tradiciji starih pivskih zemalja, sa obaveznom lokalnom aromom. Enterijer ovog mesta sav je u znaku drveta i cigle, tih prastarih, iskonskih građevinskih materijala, baš kao što je i samo pivo prastaro piće. Autentičanom ambijentu su doprineli posebno dizajnirani stolovi i stolice, koji su uz ljubazno osoblje i energiju gostiju stvorili prijatnu atmosferu lokala, koja se može osetiti čim se kroči unutra. Posebno je zanimljiv i jedan izdvojeni deo pivnice gde se kroz veliki svetlarnik vide visoke fasade okolnih zgrada i dobija sasvim novi pogled na centar Novog Sada.

Ni izbor piva nije bio nimalo slučajan, razmišljalo se o mnogim detaljima. Napravljen je fini balans između industrijskih i kraft piva, sa naglaskom na vrhunskom kvalitetu i jednih i drugih. Ipak, najveći hit i možda zaštitni znak ove pivnice je Paulaner, bavarska legenda iz Minhena. Ovde se toče četiri vrste ovog klasika: Paulaner Original, sjajni, prefinjeni lager, zatim Paulaner Hefe, mutni, nefiltrirani weissbier, najpopularnije pivo u ,,Gradskoj pivnici’’ kako saznajemo iz ,,dobro obaveštenih izvora’’, crveni Paulaner Salvator, najstariji brend Paulanera i Paulaner Dunkel, tamno pivo. Podatak koliko gosti ove novosadske pivnice vole da piju ovo pivo pročuo se čak i na čuvenom Oktobarfestu u Minhenu.

Uz ovu ekskluzivnu ponudu tu je i Nektar, najpoznatiji brend banjalučke pivare, a ni oni koji su više naklonjeni kraft pivima nisu nimalo uskraćeni. Naprotiv. Ovde mogu popiti neko od dvadesetak piva probranih domaćih proizvođača u rasponu od pale alea do stouta, a ono što se ne može naći nigde u ovim krajevima, osim u ,,Gradskoj pivnici’’, je širok izbor irskih kraft piva. Oni koji bi da probaju Belhaven Black stout, Greene King IPA ili Timothy Taylor’s Landlord ale, mogu to da učine samo ovde.

Zanimljiva je i ponuda više od dvadeset vrsta viskija, gde se među škotskim i irskim favoritima, kao što su: Glenfiddich, Macallan, Chivas, Tullamore Dew može pronaći čak i Two Doves, viski domaće proizvodnje.

Naravno, svaka pivnica koja drži do sebe ima i pravi pivski meni, jer dobro pivo i kvalitetna hrana prosto traže jedno drugo. Udarna snaga ovog jelovnika u ,,Gradskoj pivnici’’ su kobasice, koje se po staroj austrijskoj recepturi pripremaju specijalno za goste pivnice. Ovde vas čeka pivska kobasica sa sirom uz začinjeni krompir, ljuta kobasica sa sirom, bela kobasica kao mali omaž Bavarskoj i domaća kobasica. Tu su i rebarca uz podvarak i pikantni sos, butkica, takođe u pratnji podvarka i sosa, pero laka i poluteška krilca (sami otkrijte zašto), domaće prženice, domaći pomfrit i domaći čips uz pikantni sos. Naziv domaći nije istaknut samo radi zvučnosti, oni se zaista pripremaju ovde u pivnici. Za kraj, sve ovo se može zasladiti neprevaziđenim “junakom detinjstva“, gombocama sa eurokremom i šljivama.

Bez obzira na to da li je neko standardni ljubitelj dnevnog ispijanja svog piva, obaveznog večernjeg izlaska ili možda kombinacije jednog i drugog, ,,Gradska pivnica’’ predstavlja pravi izbor. Vikendom se ovde, na spratu, održavaju žive svirke u sjajnoj atmosferi, a muzika je i inače sastavni deo ovdašnjeg duha, prava podrška veselom druženju i dobrom razgovoru. Kapacitet lokala je 150 sedećih mesta uz 200 stajaćih koja su naročito izražena na svirkama, a kada dođe lepo vreme u ovom delu Njegoševe ulice se pojavljuju i drvene pivske klupe i stolovi za još 150 dobro raspoloženih ljudi.

Ovde nema one klasične, sumanute velegradske užurbanosti, nigde se ne juri, jer pivo nije jedno od onih pića koja se ispijaju u trku. Nema ni izdvojenih eksluzivnih mesta za ,,probrane’’ goste, jer pivnica je po tradiciji demokratsko mesto, otvoreno za sve. A opet, živost je tu, žamor glasova protkan muzikom, zveckanje krigli i čaša, privlačan miris hrane. Ovde se lako ulazi, u par koraka, ali lagana, opuštena atmosfera, muzika, ljubazno osoblje i , naravno, vrhunsko pivo, čine da se čovek teško odlučuje da ga napusti. ,,Gradska pivnica’’ sa radošću dočekuje svoje goste svakog dana od podne do ponoći, vikendom i nešto duže. Baš onako kako i treba, malo bavarski, malo novosadski.

 

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
beerstyle marketing 1