Kako odabrati pivo u marketu

Cena nije garancija kvaliteta

Ma koliko paradoksalno zvučalo, početak pisanja teksta i kupovina piva imaju sličnosti. Sve se svodi na jedno – odakle početi? I kao što se u nedostatku boljih ideja potegne za nekom frazom, ili oprobanim uvodom, tako se i pred usidrenom gondolom u marketu prvo krene ka uobičajenom pivu. A mogućnosti je zaista puno, i za početak teksta i za kupovinu piva.

Cena može biti dobar pokazatelj, ali nije obavezno i garancija kvaliteta. Pogotovo, kada se o pivu radi, ne mora da znači da će baš najskuplja piva odgovarati vašem ukusu. Pivski snobizam najbolje je zaobići, kao i bilo koji drugi. Treba se prepustiti, krenuti u opuštenu avanturu, ispitivati i naprosto uživati. Gondola je tu, preostaje samo da se lagano zaplovi po moru različitih ukusa.

Izbor piva u marketima je sve veći

Izbor je iz godine u godinu sve veći, tako da se na policama dobro snabdevenih marketa osim domaćih mogu pronaći piva iz Nemačke, Češke, Holandije, Belgije, Engleske, Austrije, Grčke, Francuske, Rusije… i da ne nabrajamo dalje.

Tamna, mutna, svetla, pšenična, sa manje ili više procenta alkohola, u pakovanjima od 0,25l do burića, pogodna pre, za vreme i posle jela i svojim različitim karakteristikama odgovarajuća svakom godišnjem dobu. Vremena kada se, u suštini, pila samo jedna vrsta piva, takozvano ,,zidarsko’’, sada su nepovratno iza nas.

Ovoliki izbor može biti i zbunjujući. Nije loše ponekad poslušati preporuku prijatelja, prikupiti obaveštenja na nekoj internet stranici ili se jednostavno osloniti na svoj pivski instinkt. Naš ukus formiran je pretežno na klasičnim lagerima, pivima niskog stepena vrenja, ali tu nismo izuzetak – preko 90% piva proizvedenog, pa i popijenog, u svetu, ne računajući Englesku, pripada ovoj vrsti piva. Možda zato nije loše ponekad napraviti lagani iskorak u drugom pravcu.

Hoegaarden

Svojom svetloplavom etiketom na flaši, i isto takvom bojom limenke, možda se u opštem šarenilu na prvi pogled ne izdvaja, ali ime govori sve – Hoegaarden.

Ovaj mutni, nefiltrirani pšenični ejl pravi je praznik u čaši.Proizvodi se u istoimenom selu još od 1445. godine. Sredinom pedesetih godina prošlog veka, zbog velike konkurencije i potražnje svetlih piva, fabrika je zatvorena, da bi se desetak godina kasnije ponovo počelo sa proizvodnjom. Ovaj dični predstavnik witbierena, takozvanih belih piva, kako se nazivaju pšeniča piva, prolazi kroz složen proces proizvodnje da bi se dobilo piće sa 4.9% alkohola, karakterističnog mutno-beličastog izgleda. Blagog je ukusa, vrlo pitko, sa kombinacijom aroma korijandera i kore pomorandže. Tradicionalno se pije iz širokih šestougaonih čaša, a često mu se dodaje i kriška limuna. Iz ove kategorije svakako vredi probati i nemačke srodnike – Erdinger Weisbier i Paulaner Hefe – Weisbier.

Belgijska Trapist piva

Ukoliko poželite nešto sasvim specifično i drugačije od uobičajene pivske ponude na kakvu smo navikli, slobodno posegnite za flašom Chimay Blue. Ovaj vrlo snažni, tamni belgijski ejl, sa 9% alkohola, nudi izražene arome i kompleksan, uzbudljiv i, za naše navike, neobičan ukus. Veoma pitko, tako da se visok procenat alkohola i ne primećuje, tamno bakarne boje, sa gustom penom pri sipanju i vrlo prijatnog mirisa. Fermentacija se nastavlja u boci i posle flaširanja, još tri nedelje, pre nego što pivo krene ka potrošačima. Proizvode ga u belgijskom manastiru Notr Dam de Skurmon monasi reda trapista, od 1862. godine. Za njegovu proizvodnju koristi se voda sa izvora u krugu samog manastira, odakle se transportuje u obližnje postrojenje za punjenje boca. Svega jedanaest manastirskih pivara na svetu može na svoje proizvode staviti logo ,,Autentic Trappist Product’’. Uslovi su strogi i jednostavni – pivo mora biti pravljeno u krugu manastira, proizvode ga monasi ili je proces pod njihovom kontrolom, a prihod od prodaje, osim za troškove održavanja samog manastira, mora ići u dobrotvorne svrhe.Uz Chimay, u našim marketima se može pronaći još nekoliko trapist piva – snažni La Trappe Qudripe i La Trappe Triple. U svakom slučaju, ovo je vrhunsko pivo za vrhunsko uživanje.

Pilsner

A možda se treba okrenuti čistom klasiku – Pilsner Urquell na nemačkom, Plzensky Prazdroj na češkom ili jednostavno Plzensko pivo, kako se kod nas zove. Zlatno-žute boje, sveže arome, gorčine koja zaokružuje ukus, sa standardnih 5% alkohola i visokom koncentracijom ugljen dioksida, predstavlja tipsku sliku onog što većina ljudi podrazumeva pod pivom. Ovo nije samo pivo, već i sastavni deo pivske istorije. Po njemu je nastao izraz pilsner (Plzen se na nemačkom zove Pilsen), a prva količina napravljena je 5. oktobra1842. godine u ovom gradu i tako je ,,rođeno’’prvo svetlo pivo. Do tada, zahvaljujući tamnom sladu, piva su bila tamnije boje, što je ponekad dozvoljavalo da se prikrije mutnoća ili loš kvalitet piva. Nezadovoljni upravo ovakvim podvalama, besni građani Plzena prosipali su burad lošeg piva. Da bi prekinuli nezadovoljstvo, gotovo pravu pobunu, opštinski oci pokrenuli su gradsku pivaru, pozvali Jozefa Grola, mladog pivara iz Bavarske i pažljivim radom i odabirom svetlijeg slada, uz pomoć čuvenog žatečkog hmelja i izuzetno meke lokalne vode, stvorena je ova zlatna tečnost, a pivo iz Plzena brzo je steklo veliku popularnost. ,, Nije teško napraviti pivo, teško je napraviti dobro pivo, a najteže je svaki put napraviti dobro pivo’’ – kaže stara izreka čeških pivara.

Ovo su tri vrste piva različitog ukusa i pristupa u proizvodnji, samo podsetnik na mnogobrojne varijacije piva i mogućnosti prijatnog istraživanja. De gustibus non disputandum, kaže srednjovekovna izreka. Možda, ali ih svakako vredi upoređivati.

Uz povećanu ponudu u marketima, u poslednjih par godina pojavile su se specijalizovane prodavnice, u Beogradu, Novom Sadu, Pančevu, Zemunu i drugim gradovima, sa još širom ponudom piva, kako onih iz uvoza, tako i iz lokalnih, zanatskih pivara, koje su takođe u primetnoj ekspanziji.

Pivska avantura se, na zadovoljstvo svih nas, nastavlja u nedogled.

 

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
beerstyle marketing 1