Pale Ale – Slojevita aroma i beskrajna varijacija ukusa

pale ale stil

Neki ljudi vole sajder i on je sasvim u redu, kada ničeg boljeg nema. Vino je bogatije i bolje, ali čak i ono se mora pokloniti pred snažnim ejlom. Ovako je otprilike pevao jedan engleski pesnik početkom osamnaestog veka, a jedan drugi autor, sredinom devetnaestog veka, kao da se nadovezuje u svom pivsko-patriotskom zanosu : Dobar ejl, pravo i pogodno piće za jednog Engleza. Ne zaslužuje da se nazove Englezom onaj koji govori protiv ejla. Ovi nasumično izabrani citati samo govore o dubokom i viševekovnom uticaju koje je na Ostrvu imala njihova tradicionalna vrsta piva.

Osnovna podela piva je na dve bazične vrste iz kojih se posle izvode različite varijante i tipovi: Lager i Ejl. Lager je pivo takozvane donje fermentacije, koja se vrši pri niskim temperaturama, a kvasci se talože na dnu, dok se kod pravljenja ejlova, piva gornje fermentacije, kvasci zadržavaju na površini, a fermentacija obavlja intenzivnije, na višim temperaturama. Iako lageri danas zauzimaju ogromnu većinu svetskog tržišta, ejlovi su mnogo stariji i tradicionalni u Engleskoj, Škotskoj, Velsu.

Jedna od najizrazitijih podvrsta ejlova je Pale Ale. Njegov naziv može da zavara, jer se klasični engleski Pale Ale pojavljuje u raznim nijansama zlatne i bronzane boje i tamniji je od svetlog lagera. Zapravo je tako nazvan zbog svetlije boje slada od kog je spravljan, i generalno je obuhvatao sve vrste piva gornjeg vrenja koje nisu bile tamne, a sam izraz Pale Ale prvi put se spominje 1703. godine. Nekada su se zrna ječma sušila na suncu, što u nestabilnoj engleskoj klimi može biti dosta nezgodno. A jedan drugi razlog, masovna seča šuma u šesnaestom veku, doveo je do povećane potrošnje raznih vrsta uglja, koji je počeo da se koristi i za sušenje slada, što je dovelo do proizvodnje svetlijeg piva od dotadašnjih. Naravno, ovaj proces je još uvek bio dosta grub u poređenju sa današnjim, pa je i sam izraz pale dosta relativan, jer je tadašnji svetli slad svakako bio tamniji od današnjih svetlih sladova, a boja ondašnjih Pale Aleova najverovatnije ćilibarsko-crvena. Porter i stout bili su najrašireniji, delom i zbog svoje cene, dok je Pale Ale u početku, zbog procesa proizvodnje, bio relativno skup i rezervisan za više klase. Razvojem tehnologije i pojeftinjenjem Pale Ale napušta ekskluzivne krugove i do tridesetih godina devetnaestog veka postaje sveopšta omiljena varijanta piva u Engleskoj. Otprilike u ovo vreme javlja se i popularni, narodni izraz ,,bitter’’, čime se izražavala dobra zahmeljenost Pale Alea u odnosu na portere i neka blaža piva. Ovaj izraz je kasnije evoluirao i donekle menjao svoje značenje, tako da je Bitter postao lakša verzija Pale Alea, ali i najpopularnije pivo u Engleskoj, sve do nezaustavljivog proboja lagera u poslednjoj četvrtini dvadesetog veka.

Tradicionalno, u proizvodnji standardnog engleskog Pale Alea koristile su se domaće vrste hmelja kao što su Golding i Fuggles. Svetli slad se proizvodi od dvoredog ječma, a pojava karamelnih nota u ovom pivu, uz uobičajen voćni karakter, nastaje zahvaljujući čestoj praksi dodavanja kristalnog slada osnovnom svetlom sladu.

Različiti istorijsko-ekonomski faktori doprineli su tome da se Pale Ale raširi svetom daleko pre lagera. Tokom osamnaestog veka engleski uticaj i vlast postaju sve snažniji u Indiji, praćeni trgovcima veleposednicima i,naravno, vojnim trupama. U nedostatku svojih proizvoda mnogi su se okretali Araku, žestokom lokalnom piću, koje je u kombinaciji sa vrelom i sunčanom klimom često imalo fatalne posledice. Snabdevanje je bilo otežano, putovanje brodom iz Londona ili Liverpula trajalo je oko šest meseci, a sajderi, vino i pivo prevoženi u brodovima bili su izloženi velikim temperaturnim razlikama i raznim drugim teškoćama prevoza u nestabilnim brodskim utrobama. Zabeleženo je da se Pale Ale pio u Indiji još 1716. godine, mada je i ovde dugo vremena bio rezervisan za više klase, dok je većina običnih vojnika pila jefitni porter ili isto tako jeftino prodavano neko drugo pivo, koje nije najbolje podnelo dugačko putovanje preko okeana. Postalo je neophodno očuvati kvalitet pića, tako da se vremenom stiglo do piva koje zahvaljujući nešto višem sadržaju alkohola ,većoj zahmeljenosti radi konzervacije i dužem odležavanju u buretu (a odležavalo je ,svakako, i na dugačkom putu), ima odličan kvalitet kako na početku, tako i na kraju putovanja i postalo poznato kao Indian Pale Ale (IPA). Postoje čitave studije i vode se gotovo beskrajne diskusije o tome ko je za nastanak ove varijante najzaslužniji, međutim, ono što je sigurno je da se ovaj naziv prvi put pojavljuje u jednom oglasu u australijskim novinama Sydney Gazette and New South Wales Advertiser 1829. godine – kao najbolje letnje piće reklamirao se East India Pale Ale. Neki autori zaključuju ovu višedecenijsku raspravu, smatrajući da se svako Pale Ale pivo koje je na bilo koji način ,,preživelo’’ put preko okeana može smatrati pravim IPA.

Dalji doprinos razvoju i popularnosti ovog piva dali su čuveni pivari iz malog grada Burton-on-Trent. Veliku zaslugu za to imali su tamošnji izvori tvrde vode, idealne za proizvodnju ove varijante. Jedna od najčuvenijih pivara iz ovog gradića bila je čuvena firma Bass, koja je svojim pivom pratila širenje Imperije i tako postala prvi globalni brend. IPA je postao moderan i popularan, nazivan ,,vinom od ječmenog slada’’, a čak su i lekari preporučivali njegovu upotrebu za lečenje stomačnih problema.
Vremenom, IPA zahvaljujući navali lagera i drugim nepovoljnim okolnostima doživljava pad u svojoj domovini, da bi novi uspon doživeo na drugom kontinentu, tačnije u SAD, kroz čuvenu kompaniju viskijevskog imena Ballantine Brewing Co.

Uticaj nemačkih doseljenika u SAD bio je velik na području proizvodnje piva, tako da su lageri billi dominantni, a onda je 1980. godine proizvedeno prvo bure piva pod nazivom Sierra Nevada Pale Ale i legenda je rođena. Proizvedeno uz korišćenje američkih hmeljeva, gorko, voćno, aromatično, bilo je pravo otkriće u svetu tadašnjih manje-više jednoličnih lagera. Nadolazeća generacija preduzimljivih kraft pivara prepoznala je ovo kao šansu za kreiranje brojnih vrsta piva gornje fermentacije, slojevitih aroma i gotovo beskrajnih varijacija ukusa.
 

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
beerstyle marketing 1