Posetili smo Duck bar, slušali Rock‘n‘Roll i pili pivo

Duck bar

Postoje dva fenomena, jedan drevni, drugi potpuno savremen, koji su sinonimi za dobro druženje, okupljanje i uživanje, pa su i sami postali nerazdvojni dvojac – pivo i rock‘n‘roll. Ni jedan rok hepening, od mamutskih koncerata na prepunim stadionima, do svirki u lokalnom pabu, ne može da prođe bez piva. I jedno i drugo je u drugoj polovini dvadesetog veka prošlo donekle sličan put – industrija ih je prigrlila, osetivši priliku za gigantski profit, postali su globalni fenomen, popularni, slušani i ispijani, ali su to platili uniformisanošću i preteranom komercijalizacijom. Sasvim razumljivo, došlo je do pobune. I kao što su punk i metal svojim velikim praskom proširili rock‘n‘roll univerzum u raznim muzičkim pravcima, tako su i kraft pivari svojom revolucijom otkrili sasvim nove pivske horizonte.

Naravno, postoje i brojne, možda ključne razlike. Pivo je prastari ljudski proizvod, prisutno od svitanja civilizacije i ostaće sve do njenog sumraka. Preživelo je faraone, bezbrojne ratove, kraljeve i sumanute diktatore. Čak i u svetu globalizacije uspeva da zadrži svoj sopstveni profil i žilavo se opire svođenju na jeftini bućkuriš za široke mase.

Rock‘n‘roll je dugo bio miljenik industrije. Kada je trebalo da nervira roditelje, nervirao je. Kada je trebalo da bude fin i umiven, bio je takav. Bunt je pomerao granice, ali je brzo smirivan ukusnim zalogajem ugovora i tantijema. S druge strane, njegov uticaj je nemerljiv, a promene koje je doneo u naše živote bezbrojne. Masovna kultura, jezik, moda, generacijski odnosi, sve bi to izgledalo sasvim drugačije da neki klinci krajem pedestih godina prošlog veka nisu počeli da sviraju muziku samo za svoje vršnjake.

Nezahvalno je tvrditi da rock‘n‘roll umire, ali je sasvim sigurno da postaje marginalizovan. I tu se vraćaju sličnosti – muzička industrija, kao i pivska u svom najgorerm izdanju, forsira u suštini isti, bljutavo ujednačeni ukus, kom se samo stavljaju različite etikete. Ali i rock‘n‘roll je žilav protivnik. U pustinji popularne muzike još uvek postoje brojne oaze gde rok muzika i dalje ,,trese, lupa, udara‘‘, neki matorci ne prestaju da vuku pojačala i gitare, kao što su to radili i pre trideset-četrdeset godina, a neki klinci i dalje vide ovu vrstu muzike kao idealnu da iskažu svoj stav i bunt.

Da bi se ovakvo stanje i empirijski utvrdilo, dovoljno je prošetati gradom, po brojnim lokalima, i oslušnuti šta se sve pušta. Bezlični hitovi, radio stanice prepune reklama i voditelja zaljubljenih u svoje glasove. Ponekad muzika služi samo kao pokriće, po sistemu ,,ajd‘ da ne bude baš potpuna tišina‘‘.

Međutim, i ovde ima upornih boraca i oaza gde rock‘n‘roll i pivo idu ruku pod ruku, kao što je i prirodno. Jedno od takvih mesta je i Duck bar u Novom Sadu, na Bulevaru kralja Petra I. Sa nama je vlasnik Zlatko Marjaš, čovek kome ovo nije samo poslovni projekat, nego i iskazivanje životnog stava.

– Duck bar je počeo sa radom početkom oktobra 2014. i do danas radi uspešno. Pošto sam motociklista i veliki ljubitelj rock‘n‘roll muzike, probao sam da nešto od toga pretočim u ovaj ambijent. Ovo je biznis, ali i ljubav. U ugostiteljstvu sam, na razne načine, preko dvadeset godina, i želeo sam da spojim to  što volim ja, ali i mnogi drugi – dobru muziku i dobro pivo. Naši gosti su uglavnom srednjih godina, ali ima i klinaca koji vole rock‘n‘roll i donose svoje viđenje cele priče.

Ovde nema stakla, mesinga, pločica, koji čine da jedan lokal potseća na dobro uređeni toalet. Pastelne boje, drvo, uramljeni posteri i ona specifična atmosfera jednog rok kafića čine da se čovek ovde s vrata oseća dobrodošao.

– Pošto sam i sam pivopija, veliki ljubitelj piva, želeo sam da ljudima ponudim nešto dobro. Posle dužeg istraživanja, rešio sam da ljudima ponudim prvenstveno češko pivo. Kozel, svetli i tamni i Pisner Urquell su se pokazali kao odlična ideja, naša publika je to odmah prihvatila.

Na stolu ispred nas je sveže natočeni Pilsner Urquell, a sa zvučnika se čuje David Bowie, njegov čuveni ,,The Man Who Sold the World‘‘.

– Osim ovih piva na točilici, imamo i velik broj flaširanih piva – Gambrinus, Grolsch, Maisel‘s Weisse, češki Bernard, tu su i kraft piva, Maisel IPA, Pale Ale i Citrilla… Pokušavamo da redovno osvežavamo našu ponudu, tako da uz ono osnovno, češko, stalno rotiramo i ubacujemo nove brendove. Pivo za koje verujem da će zaživeti i kod nas je italijanski Peroni, kako standardna verzija, tako i njihova Gran Riserva piva – Rossa, Puro Malto, Doppio Malto.

Napolju, automobili užurbano prolaze, a ovde je opušteno, ušuškano, naravno ne i tiho, lagani žamor prerpliće se sa muzikom i čovek nema nikakvu želju da se pomera negde dalje.

– Prostor nam je suviše mali da bi organizovali neke ozbiljnije svirke, ali razmišljam i u tom pravcu. Susedni lokal je takođe u mom vlasništvu, pa planiram proširenje čime bi se stvorio prostor za više ljudi i žive svirke. Vikendom nam gostuje DJ Dejan Pajić Pako, jedan od dugogodišnjih muzičkih urednika na radiu 021. Slušaju se ovde razni pravci rock‘n‘rolla. Samo da je kvalitetno i da ljudi uživaju.

Stiže još jedna tura, ovog puta svetlog Kozela, dok Klepton sitno veze ,,Knockin‘ on Heavens Door‘‘. Zaista, zašto bi se čovek pomerao? Samo treba skinuti sat sa ruke i isključiti mobilni.

 

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
beerstyle marketing 1