Ako nas pitate šta piti na jesen, naša je preporuka da se opredelite za piva složenih mirisa, ukusa i aroma
Pivopije manje-više svaki dan piju svoje omiljeno pivo, jer je njihov stav da se u njemu podjednako uživa – bez obzira na to koje je godišnje doba. Ljubitelji piva su u pravu, ali samo delimično, jer u principu postoje neka nepisana pravila koja bi trebalo ispoštovati prilikom njegovog ispijanja.
Osim što su podeljana na razne stilove i podstilove, piva mogu da se dele na prolećna, letnja, jesenja i zimska.
Tokom leta najčešće se piju lageri, koji su osvežavajući, fino gazirani i zato se služe na nižim temperaturama. S druge strane tokom jeseni, kada je uglavnom tmurno i kišno vreme, stilovi poput pale ale, IPA, porter, stout i sličnih, a koji se i najčešće vezuju za Britance, su kao stvorena za konzumiranje u ranu i poznu jesen.
S obzirom na to da je u ovoj ostrvskoj zemlji skoro tokom cele godine maglovito i kišno, Englezi će retko kad na plaži piti pivo da bi se rashladili. Stoga se Ostrvljani okreću ka aromatičnijim i zahmeljenijim stilovima piva, koja su između ostalog idealna za hladnije vreme, ali i prelazne periode.
Kraft piva su pravi izbor
Kako je jesen na pragu, predstavljamo vam piva koja su kao stvorena za razbijanje monotonije.
Naime, ejlovi su piva gornjeg vrenja i zato u odnosu na lagere imaju siromašniju penu, slabije su gazirana, gorča su i punijeg su ukusa i tela. Zbog toga se poslužuju na temperaturama od 7 do 12 stepeni Celzijusa, što ih opet čini idealnim tokom hladnijeg vremena.
Postoji nekoliko stilova za koje se može reći da su stvorena za razbijanje jesenje dosade, a prvo u ovom nizu je bitter kojeg karakteriše zlatna ili bakarna boja. Nivo karbonizacije je poprilično nizak, a često je reč o vrlo gorkim pivima. Osim toga, karakter mu zavisi i od pivare u kojoj se proizvodi, te se prilikom ispijanja često uopšte ne oseti ili se minimalno oseti aroma hmelja. Zato se slažu sa nešto jačom jesenjom hranom poput svinjskog odreska ili paprikaša.
S druge strane romantičari i knjigoljupci, tokom jeseni opredeljuju se za brown ale. Reč je o stilu koje razbuđuje sva čula i idealno je za razbijanje melanholije, pošto poseduje ukus karamele, prepečenog hleb, čokolade i keksa. U aromatskom profilu ovog stila mogu se isticati i citrusne, kao i arome slada i oraha. Šarm ovog piva upravo leži u ukusu karamele, koji ostavlja trajan ukus i toplinu u ustima.
Tamna piva za ljubitelje kompleksnih ukusa
Naravno, jesen ne može da se zamisli ni bez starog dobrog portera, koji greje srca mnogih zaljubljenika u pivo još od 18. veka.
Ovo pivo je kao stvoreno za ispijanje u dobrom društvu, jer se njegov nastanak i vezuje sa grupicama lučkih radnika koji su ga pili kako bi se opustili za vreme, ali i nakon napornog radnog dana. Prema priči blogera Džona Felthama, omiljeni porter među londonskim radnicima na pristaništima bilo je „Tri niti“ pivo.
Legenda kaže kako je ova mešavina od tri piva pretakana u jednu kriglu i zato su se mnogi samo od jednog napijali. Danas je situacija potpuno drugačija, jer ovo pivo tamne boje, karakteristično po ukusu koji oslikava eleganciju.
Najčešće sadrži između 5 i 7 odsto alkohola, a odlično se slaže sa jesenjom hranom, poput recimo pečenja. I to nije sve, jer još jedan stil, bez kojeg ne može da se zamisli ni jedna žurka u zatvorenom prostoru, kada dođe hladno vreme, jeste stout – koji je po svojim karakteristikama mlađi porterov brat. Idealno pivo za ljude koji vole jaka i zahmeljena piva, a od kojeg se i obrazi zarumene već posle drugog gutljaja.
Stout praktično ima sve karakteristike portera, a razlika je samo u jačini alkohola koja se u ovom stilu kreće se između 7 i 9 odsto. Zbog toga je stout specifičan po finoj gorčini, čija aroma podseća na kafu ili crnu čokoladu.
Pšenična piva za one koji vole sladne arome
Ukoliko do sada niste pronašli svoje jesenje pivo, jer gravitirate ka lakšim ukusima, dobra vest je da se i amber ale nalazi na našoj listi.
Reč je o pivskom stilu punijeg ukusa, sa aromama slada i nagoveštajima karamele. Interesantno je kako ova piva mogu biti i lageri i ejlovi. Idealna su za pijuckanje uz gledanje dobrih filmova.
Inače i pšenična piva su kao poručena za razbijanje jesenje monotonije.
Zapravo ovaj stil je svojevrstan vesnik jeseni, jer se najčešće ispija na čuvenom Oktober festu. Istorijski gledano pšenična piva pripadaju nemačkoj, odnosno bavarskoj regiji, a zatim belgijskoj i američkoj pivarskoj tradiciji. Na globalnom, pa tako i srpskom tržištu najčešće su prisutni nemački stilovi i podstilovi pšeničnih piva i poznati su kao weissbier ili hefeweizen. Ova piva se po pravilu ne proizvode isključivo od pšenice, nego se kod proizvodnje dodaje i ječmeni slad.
Zbog toga su bledo-zlatne ili zlatne boje i bogate kremaste bele pene, za šta je zaslužna povišena karbonizacija.
Pšenična piva blagih ukusa
Po pravilu pšenična piva nisu jako zahmeljena i zato ne očekujte od njih jaču hmeljnu aromu, svežinu, niti posebnu gorčinu. Ono što daje specifičnu notu pšeničnim pivima je poseban kvasac koji daje određene aromatične note, poput arome klinčića, banane, jabuke ili dunje.
Zato kada u toplom domu otvorite neki hefeweizen, obratite pažnju na aromu i pokušajte da prepoznate sve lepote aromatičnog svojstva piva.
Za ljubitelje tamnih piva izdvajamo dunkel weizen, koji sadrži notu karamele i vuče na slađu stranu, te se stoga smatra idealnim jesenjim pivom. Za sve pivopije koji preferiraju piva jačeg i voćnog ukusa, preporuka je da sa stilovima piva weizenbock i weizen doppelbock razbiju jesenju monotoniju.