Grickalice i pivo

pivo pomfrit

Univerzalnost i prilagodljivost piva ogleda se i u njegovoj prisutnosti u različitim prilikama, od formalnih proslava do sasvim neobaveznih druženja. I na svakom od tih događanja uz pivo neizostavno ide i hrana, od pretrpanih trpeza sa gastronomskim uspesima i neuspesima, do običnih grickalica. Običnih? Jelo može biti manje ili više ukusno, ali ne postoji obična hrana, kao što ne postoji ni obična žena.

Grickalice vrlo lako izmiču nekoj krutoj definiciji. Kod nas su uobičajena manja slana peciva, čips, kokice, kikiriki i sličan sitnež, obično industrijskog porekla. Ali, u grickalice se mogu svrstati sitno naseckana hladna prasetina od juče, kobasice, čvarci, kulen, sir, masline, sendviči i još puno toga. Ako se može govoriti o suštini grickalica, onda nije toliko reč o vrsti hrane, nego o neformalnom, onim trenucima opuštanja kada se vodi lagani razgovor uz hranu i pivo u nekom baru ili kod kuće. Može biti i nekog povoda, gledanje fudbalske utakmice je za to odličan primer. Mada, mora se priznati, gledanje naše fudbalske reprezentacije ne podrazumeva i opuštenost.

Za razliku od nekih drugih vrsta hrane, grickalice, osim uz druženje, sasvim dobro idu i u trenucima usamljenosti. Neki zanimljiv film, pivo u čaši, činija sa grickerajem i eto uživanja posle napornog dana.

Možda najpopularnija grickalica na svetu, pa i kod nas, je čips. Ovi tanki listići krompira prženi u dubokom ulju nastali su u devetnaestom veku. Postoje razni mitovi o tome kako je zapravo nastao, ali se recept za ono što bi mogli nazvati pra-čipsom nalazi u knjizi jednog engleskog pisca izdatoj 1822. godine. Autor, lekar po profesiji, napisao je knjigu u nameri da navede svoje zemljake da se zdravije hrane, pa je i čips tako nastao kao zdrava hrana. Barem po merilima onog vremena. Ipak, da bi stekao svetsku popularnost, morao je prvo da osvoji Ameriku, što mu je i uspelo i to u takvoj meri da se, na primer, samo za vreme prenosa Super Bowla, finala američkog fudbala, pojede nekoliko hiljada tona čipsa. Vremenom, čipsu su se dodavale različite arome, od paprike, sira, luka, preko slanine, do roštilja. U ovoj reviji različitih ukusa, treba pronaći i pivo koje će se najbolje slagati. Uz klasičan, slani čips na kakav smo najviše navikli ide i klasični, osvežavajući Pilsner. Ukoliko je čips, osim solju, posut i biberom, Pale Ale je sasvim razuman izbor. Čips koji imitira ukus roštilja odlično će se slagati sa nekim dobrim Porterom. Sa svim tim dodacima i pojačivačima ukusa čips je neodoljiva, ali ne baš i najzdravija grickalica, naročito u većim količinama. Možda bi se trebalo malčice potruditi i napraviti domaću varijantu – ako ljudi kod kuće pripremaju pivo, zašto ne bi i čips?

Sir je svakako neizostavan izbor, prava grickalica sa karakterom. Naravno, vrsta sireva ima vrlo raznovrsnih, od sasvim mladih, neutralnog ukusa, do odležalih, jakog oštrog ukusa. Generalno, lakši sirevi idu uz lakša piva. Sveža mocarela lepo će ići uz Pilsner ili neko slično pivo, kao i uz Witbier. IPA će, zahvaljujući svojoj zahmeljenosti, ponuditi nivo gorčine koji će sasvim dobro ići uz masnije sireve. Polutvrdi alpski sirevi sasvim dobro će se slagati sa Dunkelom ili Bockom, a Brie, Camember i slični sirevi još bolje idu uz neki Saison. Razume se, preporuke su tu da se preispituju, ponekad i krše, a traženje sopstvene dobitne kombinacije uvek je zabavno istraživanje.

Ipak, ma šta nam rekli svetski autoriteti, kroz marketing, forsirala industrija ili neko od naših prijatelja ima napad isprobavanja novih varijanti, klasik nad klasicima ostaje tanjir pun dobrih domaćih čvaraka i čaša, dve, tri, ukusnog piva. Uostalom, to nije favorit samo naših krajeva – Englezi obožavaju kombinaciju čvaraka i sveže natočenog, tradicionalnog engleskog alea. Ukoliko imate čvarke kod kuće, a točilica je negde u Londonu, nemojte brinuti. Domaća pivara Princ proizvodi Real Ale u maniru najboljih engleskih piva. Samo se treba prepustiti uživanju i, bar na trenutak, zaboraviti na savete lekara o snižavanju holesterola.

Širom sveta postoje različite, ponekad i neočekivane varijante grickalica, ali sve ih ujedinjuje jedno – traže pivo. Ukoliko se nađete negde u Južnoj Americi, Kolumbiji ili Ekvadoru, naslonjeni na šank, sa pivom ispred sebe, patacones su obavezna lektira. Patacones su vrsta pljeskavica koje se prave od Platanos Verdes, jedne vrste zelene banane koja nije slatka. Dvostruko prženi, zasoljeni, hrskavi, patacones su idealna grickalica uz lagani pilsner.

Filipinci uz svoje pivo, najpre San Miguel, vole da pojedu sisig – jelo od svinjetine, ali od delova koji se slabo koriste – obrazi, uši, njuška. Posle kuvanja i čišćenja sve ovo se isecka toliko sitno da liči na mleveno meso, prži na svinjskoj masti dok ne postane hrskavo, začini se, doda se iseckan crni luk i uživa u svakom zalogaju i gutljaju. O Nemcima i bratwurstu, perecama i pivu da i ne govorimo.

Za nerazdvojni duo, grickalice i pivo, važi istovetno pravilo – ne treba preterivati. Samo što je to uvek lakše reći nekom drugom, nego sam uraditi.

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
beerstyle marketing 1