Zemlja sa najviše pivara po glavi stanovnika

zastava belgije

Da veličina ponekad zaista nije bitna, pokazuje država koja je po svojoj površini od 30.528 kvadratnih kilometara skoro tri puta manja od Srbije, ali u svetu piva predstavlja giganta, čitav jedan kontinet, nepresušni izvor zadovoljstava za svakog pasioniranog pivskog istraživača. Na ovoj relativno maloj površini živi, može se reći i gura se, 11 miliona stanovnika, sudaraju se uticaji germanskog severa i romanskog juga, i govori na tri zvanična jezika, uz nekoliko dijalekata, a sve ih, možda i pre monarhije, sjedinjava pivo.

Belgija ima najviše vrsta piva na svetu i najviše pivara po glavi stanovnika, a tradicija i koreni proizvodnje piva ovde su veoma duboki. Zato i ne čudi da Belgijanci imaju svog sveca zaštitnika pivara i berača hmelja, Arnolda ili Arnulfa Oudenburškog. U njegovo vreme, u jedanaestom veku, pivo se proizvodilo uglavnom u manastirima, a i on sam bio je pivar i propagirao pijenje piva kao zdravo, što je u ono vreme imalo i životnu važnost, jer je pijaća voda često bila zaražena. Manastirska proizvodnja piva ima dugu i žilavu tradiciju, iako većina današnjih manastirskih piva u Belgiji potiče iz polovine 19. veka, kada su posle uništavanja za vreme Francuske revolucije i Napoleona, manastiri počeli da se obnavljaju.
Svakako ne jedino, ali najčuvenije ovdašnje manastirsko pivo je Chimay. Pred ljubitelje piva stiže u nekoliko dobro poznatih varijanti. Bazični Chimay Red, koji se najduže proizvodi, je ejl bakarne boje i voćnog ukusa, sa 7% alkohola. Chimay Gold je dugo vremena bio rezervisan samo za manastirsku bratiju. Ovo sjajno, začinjeno blond pivo sa 4,8% alkohola, sadrži, osim vode, ječmenog slada, kvasca, hmelja, i šećer koji se dodaje zbog stvaranja ugljen dioksida tokom druge fermentacije, korijander i koru pomorandže. Chimay Triple je najnovije stvaralačko delo, zlatne boje, sa divnom spojem gorkog i slatkog i 8% alkohola. Chimay Blue je snažan i kompleksan tamni ale, a poseban ponos je Chimay Grande Reserve odležao u drvenim buradima koja mu daju poseban ukus.

Poručiti samo pivo, bez specifične naznake, u nekom od belgijskih barova, koji najčešće nude stotine različitih vrsta piva, znači da ćete najverovatnije dobiti lager nekog od ovdašnjih giganata, Jupilera ili Stella Artois.
Jupiler je svakako najpopularnije belgijsko pivo, kada se u obzir uzima količina ispijenih hektolitara. Ovaj blagi i pitki lager meta je mnogih kritika, kako to biva sa onima koji su na vrhu, ali dobar marketinški osećaj im se ne može poreći: Jupiler je glavni sponzor belgijske fudbalske lige i fudbalske reperezentacije Belgije. A uspešno spojiti fudbal i pivo, ključ je dobre prodaje.

Stella Artois ima aristokratski staro poreklo, još od 1366. godine, što proizvođači ovog piva sa ponosom ističu na svojoj etiketi, mada naziv kompanije, Brouwerij Artois, postoji od 1716. godine, po prezimenu tadašnjeg vlasnika. Danas se ovo pivo, osim u Belgiji, proizvodi još u nekoliko zemalja širom sveta i postalo je globalni brend.

Tradicionalna manastirska piva, bestseleri na tržištu, svetski poznata imena, samo su deo ovdašnjeg pivskog šareniša, finansijski značajna, ali ne i potpuni reprezenti ovdašnjeg raspona ukusa.
Lambic je potpuno autentično belgijsko pivo i za one koji imaju priliku da ga probaju, pravo putovanje u pivsku istoriju. Ovo pšenično pivo nastaje spontanom fermentacijom divljih kvasaca i tradicionalno se proizvodi u okolini Brisela, u dolini belgijske reke Sene. Lambic je kiselkast, dosta neobičnog ukusa za današnje ljubitelje piva. Odležava u buradima najčešće dve do tri godine, a pivo koje je odležalo samo jednu godinu naziva se mladi lambic. O specifičnosti ovog piva i njegovoj vezanosti za ,,rodni kraj’’, svedoči i podatak da su na jednom univerzitetu rađeni eksperimenti sa spontanom fermentacijom divljih kvasaca. Eksperiment je uspeo, dobijeno je pivo, ali to nije bio onaj pravi lambic, nastao u specifičnoj mikroklimi doline Sene. Od lambica nastaje još nekoliko vrsta piva. Faro, zaslađen šećerom da bi se ublažila originalna kiselost, vrlo cenjeni Gueze, mešavina starog i mladog lambica, šampanjac među pivima. Kriek lambic nastaje dodavanjem višanja (ili trešanja), a Framboise ima dominantan ukus maline.

Naravno da ovu zemlju bogate kulture i tradicije ne bi trebalo svesti samo na pivo. Čuveni su belgijski slikari, od flamanske škole slikarstva, pa sve do jednog Rene Magrita, a veliki majstor Piter Brojgel stariji slikao je, još u 16. veku, svoje zemljake kako piju pivo (verovatno lambic) iz kamenih vrčeva.

Senka velikog i moćnog suseda, Francuske, pada i na kulinarstvo. I danas se vode rasprave, verovatno će trajati do u beskraj, o poreklu pomfrita. Dodatnu zabunu uneli su Amerikanci sa svojim izrazom French fries, mada Belgijanci tvrde da su upravo oni tvorci ove globalne grickalice. Naime, nekada su siromašni stanovnici iz doline reke Meze pecali i jeli jednu vrstu sitne ribe. Preko zime reka bi zaledila i u nemogućnosti da se prehrane ribom lokalci su pržili krompiriće oblikovane tako da potsećaju na omiljenu sitnu ribu. Istina ili ne, tek ni susedna kulinarska imperija ne može Belgijancima oduzeti jedan drugi, slatki primat u kvalitetu i ukusu – čuvenu belgijsku čokoladu.

Međutim, mnogi poznati Belgijanci napravili su karijeru i postali svetski poznati baš živeći i radeći u predominantno vinskoj Francuskoj, ali je trag njihove pivske zemlje ostao i u njihovim delima. Žorž Simenon, pisac detektivskih romana koji je uveliko premašio granice žanra, tvorac je jednog od najčuvenijih literarnih detektiva, inspektora Megrea. Inspektor se u svojim dogodovštinama uopšte ne libi da popije po koju, a njegovo omiljeno piće je upravo pivo. A veliki, legendarni šansonjer Žak Brel, tvorac besmrtnih pesama kao što su Ne me quitte pass i Amsterdam pevao je i o pivu u svojoj pesmi koja se upravo tako zove, La biere: Miriše na pivo od Londona do Berlina, miriše na pivo. Bože, osećamo se dobro, miriše na pivo od Londona do Berlina, daj mi svoju ruku.
 

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
beerstyle marketing 1