India Pale ale – Pivski stil obavijen mitovima i legendama

Još pre desetak godina ovaj naziv predstavljao bi priličan problem u ukrštenim rečima. Da ste još pre četiri-pet godina vašeg barmena pitali kakav India Pala ale ima u ponudi, pogledao bi vas začuđeno. Verovatno ne postoji pivski stil okružen sa više mitova, legendi, manje ili više neproverenih istorijskih podataka, nego što je to slučaj sa IPA.

Uobičajena priča počinje negde krajem osamnaestog i početkom devetnaestog veka. Engleska, ili bolje rečeno njena Istočnoindijska kompanija koja je tada predstavljala gotovo državu u državi, počela je da se širi po Indiji. Da neko nerazuman ne bi kompanijine trgovačke interese doveo u pitanje, u Indiju su slane vojne trupe da te iste interese brane. Snabdevanje tih trupa i civilnog osoblja predstavljalo je veliki logistički problem. Brodovi su do Indije plovili četiri do šest meseci, obilazeći oko Afrike, a pivo za uvek žedne vojnike, koje je bilo jedna od obaveznih stavki svakog transporta, nije najbolje podnosilo dug put i toplu klimu, pa je na kraju puta iz buradi često istakan običan bućkuriš.

Džordž Hodžson, preduzimljivi pivar i vlasnik Bow Brewery, dugo godina je izvozio svoja piva za Indiju, između ostalog i snažan Pale Ale, sa većom sadržinom hmelja i alkohola. Ovo pivo je odlično podnosilo transport i pred vojnike ožednele pod tropskim suncem stizalo u savršenom stanju. Uskoro su i mnogi pivari iz Bartona, tadašnjeg centra pivske industrije na Ostrvu, počeli da proizvode isto pivo, jak, zahmeljen Pale ale koji je zbog svog krajnjeg odredišta dobio naziv India Pale ale.

Ova priča, u mnogo dužim verzijama i sa mnogo različitih detalja, već dugo se provlači kroz pivski svet, ali je najverovatnije u velikoj meri netačna. Obični vojnici rado su pili i narodski porter koji je uspevao da preživi dugačak put, što pokazuje i podatak da su se porteri izvozili u Indiju još dugo posle pojave IPA. Hodžson je u priču uskočio ne zato što je njegovo pivo bilo zaista najbolje, nego zato što je njegova pivara bila blizu dokova Istočnoindijske kompanije, pa je transport bio jeftiniji i lakši. Jedna knjiga iz 1760-ih, dakle nekih pola veka ranije, savetuje pivarima da dobro zahmelje svoje pivo, a procenat alkohola u prvim verzijama IPA nije bio drastično veći nego kod ostalih piva.   Sam naziv nastao je kao trgovačka oznaka – Pale ale namenjen za tržište Indije, a stil je najverovatnije rođen spontano, kao rezultat truda mnogih pivara.

Ono što je sigurno je da je IPA stekao veliku popularnost u Britaniji i da se proširio po Australiji, Novom Zelandu, Kanadi i SAD. Ovom širenju na put je stao moćni i pomodni lager, tako da je IPA u dvadesetom veku gotovo pao u zaborav. U SAD je pretrpeo i dodatni udarac, prohibiciju, a samim tim i veliki pad proizvodnje hmelja.

I kada je izgledalo da je priča završena i da će se o IPA i istorijatu njegovog nastanka više pričati nego što će se piti, jedna pivara iz San Franciska koja zamalo nije bila ugašena, Anchor Brewery, 1975. godine na tržište je izbacila Liberty Ale, koji je svojim ukusom šokirao Amerikance naviknute na tadašnje uglavnom bezlične lagere i postao instant hit. Posle toga više ništa nije bilo isto. Nadolazeći američki kraft pivari prihvatili su IPA kao svoj omiljeni pivski izazov i danas verovatno ne postoji pivski stil sa više vrsta ukusa i aroma. Iz SAD ova pivska pomama se raširila širom sveta i tamo gde ima kraft pivara ima i IPA. A pošto smo od ove priče ožedneli, vreme je za jedan osvežavajući, zahmeljeni, robusni i provokativni India Pale ale. Po ličnom izboru.

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
beerstyle marketing 1