PIVSKI FESTIVALI U SRBIJI Čemu služe i zašto ih je sve manje

kraft pivo festival

Uvek treba imati na umu da festivali ili sajmovi, posebno ukoliko su namenjeni za hranu ili piće, u ovom slučaju za piva, ne služe da se na njima prodaju proizvodi, već da se izlože, te da se posetioci u formi smišljenih degustacija upoznaju sa njima

Definicija klasičnog pivskog festivala ne postoji i teško je rečima objasniti šta ova manifestacija zapravo predstavlja, sem onog što već svi znaju, a to je da se tada  ispija pivo u nenormalnim količinama. Širom sveta se odavno organizuju tematski, kraft, hiperlokalni, globalni, pa čak i festivali čiji je domaćin samo jedna zanatska pivara. Najpoznatiji festival jeste Oktobarfest, koji se organizuje od davne 1810. godine u Minhenu. Među poklonicima piva populan je i pivski festival Blumenau u Brazilu, denverski Great American Beer Festival, kao i Kitchener-Waterloo Oktoberfest u Kanadi. Australijanci najviše cene Bitter and Twisted Boutique Beer Festival koji se organizuje u najstarijem zatvoru u Australiji. Organizatori festivala posetiocima,  sem obilaska zatvora, organizuju i kurseve o tome kako se kuva pivo. U trendu su i festivali koji promovišu kraft piva, a vrlo interesantan je Berliner beer street festival kraft piva i džez muziku.

Avantura zvana pivski festival

Srpski kraft pivari, po uzoru na svetske pivske manifestacije, poslednju deceniju su takođe počeli da prave brojne festivale, na kojima je glavni akter pivo. S početka je publika bila oduševljena, jer su uživali u najrazličitijim ukusima zanatskog piva. Činilo se da je Srbija na dobrom putu da postane interesantna turisička destinacija kada je reč o kraft pivu, a onda je sve nekako počelo da se stišava. Istini za volju, jedna priredba se izdigla, a reč je o Beogradskom festivalu piva koji se svakog leta održava u srpskoj prestonici. Po ugledu na beogradski, sve više entuzijasta je krenulo u svoju avanturu organizovanja manjih lokalinih pivskih manifestacija i zato smo dobili fesivale u svakom većem i manjem mestu. Pojedine pivske priredbe izbile su na površinu, a neke od njih ostale su lokalnog karaktera. Prethodnih godina su se  istakli Pivski festival u Ladovici, Novosadski festival zanatskog piva, zatim i svojevremeno Festivala Krigla koji odavno ne postoji, a prvi put je organizovan davne 2008. godine takođe u Novom Sadu. Naravno tu su i daleko čuveni Dani piva u Zrenjaninu, Expo Craft Beer Fest u Bačkoj Topoli, kao i festival Pivska oaza u Kragujevcu, Nišlije su takođe organizovali svoj festival piva.  Kraft pivari su pokušali da proparate svetske trendove, te su po uzoru na zapadne zemlje svojevremeno napravili internacionalni festival Vrteška, gde se promovisalo kraft pivo. Valja istaći da je najveći deo tih festivala, posebno regionalnih, bio mešavina zanatskih i industrijskih pivara, dok su na lokalu često organizovani isključivo festivali zanatskih pivara.

Nestanak festivala piva

Danas se najveći deo ovih festival više i ne organizuje, jer inicijatori  izgleda da nisu shvatili da kod festivala kvantitet ne znači uvek i kvalitet. Zapravo, čini se da su se svi pomalo izgubili i da su pobrkali „lončiće“. Naime, osnovna greška je ta što kraft pivari nisu shvatili šta je osnova festivala, odnosno da oni služe da se proizvod deli publici i da se na taj način potencijalni konzumenti upoznaju i animiraju da budu kupci.

Ako se osvrnemo na svetski poznate festivale, koji su osmišljeni da edukuju i zabave goste, a usput i da im ponude  besplatno ili po pristupačnim cenama degustiranje piva, dolazi se do zaključka da u Srbiji pravih festivala nema, niti ih je ikada bilo. Ozbiljni svetski festivali su vrlo dobro isplanirani, jer se učesnici trude da svi gosti dođu do novih ukusa piva. S druge strane, na amaterski organizovanim manifestacijama takve ponude praktično i nema, jer se uglavnom poslužuju već svima dobro znani ukusi i ceo fokus je na prodaji, a ne na degustaciji. Takođe, na svetskim pivskim festivalima, posebno festivalima zanatskih pivara, organizatori se trude da na listi učesnika imaju što više kraft pivara, koje će prezentovati svoje nove i interesantne, čak i neuobičajene stilove.

Mesto za degustaciju, a ne za prodaju

U Srbiji i nije baš tako, jer se manje-više vrte iste lokalne pivare i nude svima već dobro poznate ukuse, te ne postoji neka tematika. Sve se svelo na prodaju piva po visokim cenama, odnosno sve je postalo kao kafana. Zato pivoljubcima više i nisu interesantni festivali, jer godinama piju jedno te isto.

Uspešne festivale u svetu organizuju i industrijske pivare, koje kroz razne društvene aktivnosti privlače publiku da u što većem broju konzumiraju njihova piva. Obično je reč o pivima koja tek treba da se nađu u prodaji. Kod nas nažalost ovakve vrste manifestacija čak i ne postoje. I zato ne treba da se čudimo što su u Srbiji festivali naglo počeli da nestaju sa pivske scene, a sve sa opravdanjem da je kriva korona. Pandemija jeste uticala, ali nije osnovni krivac, posebno ukuliko se zna neka predistorija. A ko je ustvari kriv? Naime, delimično je na sve ovo uticala loša logistika organizatora, nezainteresovanost velikih pivara za ovakav vid marketinga, slaba ponuda kraft piva, visoke cene, a ponekad i pogrešno izabrana lokacija.

Znanje pruža šansu

Kako  bi festival prerastao u ozbiljnu priču potrebno je pozabaviti se i To-Do listom (lista dnevnih zadataka), jer istinski pivoljupci neće otići na festival samo zato jer je pivski. Današnja publika ima mnogo veća očekivanja, a pored dobrog piva i zabave očekuju još bolju edukaciju. Naime, mnogi su se složili da pivska manifestacija, koja u okviru svog programa nema predavanje o proizvodnji ili degustaciji piva, zapravo i nije festival. Ideja pravog pivskog festivala nije samo da se piju piva u nenormalnim količinama, već je to prilika i da se ponešto novo nauči o serviranju, proizvodnji i stilovima. Još jedna stvar koja bode oči jeste napadna reklama, a pivare se u poslednje vreme utrkuju koja će više da se izreklamira na festivalima. Ovo je zamka za sve ljubitelje piva, jer ukoliko organizator plaća tekst ili baner u lokalnim novinama ili na portalima, sasvim je izvesno da zapravo želi veliku zaradu, a ne okupljanje ljubitelja piva. Isto je i sa koncertima. Festivali piva su festivali piva, ali kada organizator dovodi i muzičke veličine time je i priredba manje pivska. Sasvim je izvesno da će ukoliko na festivalu ovog tipa nastupa recimo Bajaga doći više ljubitelja njegove muzike, nego poznavalaca piva.

Učiniti pivo dostupnim

Iskusni svetski menadžeri navode kako pivski festivali ne bi smeli da se svode na jake bendove, nego bi trebalo da se fokusiraju na lokalno pivo. Zapravo, sama poenta pivskih festivala je prilika da se probaju teško dostupna ili ona piva kojih uopšte nema na tržištu. Međutim, u Srbiji je sve pogrešno postavljeno, te su se pivski festivali pretvorili najčešće u vašare s kojih se oseti miris mekika, kobasica i pljeskavica. Na tezgama ima svega, najmanje piva, jer se prodaju i suveniri, kozmetika i ostale drangulije, što istinskom ljubiteljima piva veoma smeta. Stoga su festivali počeli da se gase, a ostao je tek po koji vredan pažnje. Neki su morali da naprave i pauzu zbog pandemije i da sačekaju bolja vremena. A dok stignu ta bolja vremena,  nadamo se da će organizatori uvideti svoje greške, i da će potom početi da se ugledaju na svetske manifestacije, kako ne bi ostali na nivou samo još jedne priredbe u rangu „ijada“.

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
beerstyle marketing 1