VALJEVSKA PIVARA 160 godina tradicije

VALJEVSKA PIVARA 160 godina tradicije

Valjevska pivara je pivara sa dugom tradicijom, odnosno osnovana je 1870. godine i interesantno je da nije prekidala proizvodnju piva čak ni u ratnim vremenima

Pivo u Valjevu se veoma dugo proizvodi, a od osnivanja Valjevske pivare pa sve do dana današnjeg  proces kuvanja piva se odvija pod Vidrakom. Ova pivara sa dugom tradicijom postoji od 1870. godine, kada je prvu čašu piva proizveo Jozef Ajhinger koji je na poziv „ Dvanaestorice“ došao u Valjevo iz Bavarske i  počeo da proizvodi kvaliteno pivo po svojoj recepturi.

U to vreme pivo se proizvodilo ručno, a dugo godina se prevozilo konjskim zapregama sa ledarom. Ipak industrijska proizvodnja piva u Valjevu je zvanično počela nabavkom parne mašine, a zahvaljujući njoj u tom periodu se utrostručila proizvodnja.

Valjevska pivara je poslovala u sistemu pivara koje je držao poznati beogradski  industrijalac Ignjat Bajloni, koji je puno pomogao da ova fabrika danas bude gde jeste.

Valjevska pivara je često menjala nazive

Valjevska pivara je na vanrednom zboru akcionara održanom 4. aprila 1913. godine pomenila svoje ime u „Srpsko akcionarsko društvo za industriju piva, slada, leda i tome podobno“. Ovo industrijsko preduzeće za vreme Prvog svetskog rata imalo je otežanu proizvodnju, a ratni uslovi su otežavali uvoz ječma i hmelja, a što je imalo negativne posledice na proizvodnju piva. Sve pivare uključujući i Valjevsku radile su smanjenim kapacitetom.

Zanimljiv  je i podatak da je za vreme okupacije proizvodnja leda bila dosta tražena, a on je bio potreban u prvom redu za neprijateljske vojne bolnice koje su kako se rat bližio kraju bile sve punije bolesnika i ranjenih austrougarskih vojnika.

Od proizvodnje piva do proivodnje leda

Fabrika za proizvodnju leda je radila neprekidno sve do odlaksa neprijateljskih vojnika iz Valjeva, odnosno do septembra 1918. godine.

Nakon stvaranja  Kraljevine SHS 1918. godine krupni akcinari, vlasnici beogradskih pivara Ignjat Bajloni i Đorđe Vajfert  i dalje su bili veoma zainteresovani za rad Valjevske pivare, za njenu obnovu i veću proizvodnju.

U želji  da obezbede što brži početak rada pivare u Valjevu njih dvojica su kao poverenici uložili sopstveni kapital i kapital svojih formi.

Bajloni obezbedio novac od narodne banke

Ignjat Bajloni je uspeo da obezbedi novac od Narodne banke Kraljevine SHS. Ova banka je s malim prekidima u celom međuratnom periodu bila poverilac Valjevske pivare pod relativno povoljnim uslovima.

Takođe Valjevska pivara je dobro prošla i prilikom nadoknade štete jer je Ignjat Bajloni kao predstavnik naše zemlje bio određen za člana Reparacione komisije u Parizu.

Uticaj krupnog kapitala na rad Valjevske pivare

Njegov uticaj je bio veliki, pogotovu kad se radilo o naknadi ratne štete na osnovu ugovora o miru sa Nemačkom.  Inače, između dva svetska rata Valjevska pivara je solidno poslovala, a upravitelj pivare Vasa Račić bio je kućni prijatelj kralja Aleksandra Karadjordjevića.

Valja istaći da je pivara za vreme Dugog svetskog rata proizvodnju održavala uglavnom za Nemačku vojsku, koja je bila smeštena u Valjevu. U tom periodu veliki je problem predstavljalo obezbeđivanje pivarskog  ječama, hmelja i slada.

U tome je pokušao da pomogne i sam Bajloni koji je zbog konfiskacije stana u Beogradu sa porodicom preselio 1941. u pivaru, gde su  jedno vreme i živeli.

Neuspela proizvodnja ječma

Bajloni je pokušao da animira seljake u okolini Valjevu da gaje ječam, ali su prinosi bili slabi pa se odustalo od te ideje. Zanimljivo je da je 1942 godine Vajevska pivara dobila novi naziv – Industrija piva A.D. parna pivara u Valjevu, koja u tom periodu posluje u okviru Industrije piva A.D. sa sedištem u Beogradu. Tokom 1943. i 1944. godine na spisku korisnika Valjevske pivare su se nalazile okupatorske vojne jedinice ili ustanove.

Nemci voleli pivo iz Valjeva

Jedinice su bile označavane brojčno, a vojne ustanove su bile Soldatehajm Valjevo, Krajskomanda I/861, Sondanfirer Kursuz Valjevo, Verkušuc VISTAD Valjevo, Ferlegugsausgabe, Nemačka narodna Grupa Valjevo, Sitna prodaja vojsci. Najviše piva je trošila vojna kasarna – 49,20 hektolitara.

Nakon rata, odnosno 1945. godine Valjevska pivara biva oduzeta svojim vlasnicima. Upravitelj Vasa Račić je penzionisan iste godine  tačno nakon trideset pet godina rukovodjenja Valjevskom pivarom. Sa novom vlasničkom strukurom Valjevska pivara 1946. godine dobija i novi naziv – Jedinstvo.

A sa donošenjem Zakona o nacionalizaciji 1948. godine pivara postaje vlasništvo  države.

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
beerstyle marketing 1