Jezdimir Milošević, sarajevski umetnik, ali i veliki pivoljubac, uradio je ograničenu seriju interesantnog printa i želeo je sa vama da podeli impresiju kako mu je pivo pomoglo u kreaciji ove grafike
Tražeći inspiraciju za moju novu seriju grafika iz ciklusa „Time Of Dystopia“ (Vrijeme distopije), ponovo sam pročitao najpoznatiji distopijski roman „1984“, koji je napisao George Orwell. Roman sam čitao nekoliko puta i svaki put sam nalazio neke detalje na koje u prethodnom čitanju nisam obratio pažnju.
Pinta za prolija
Ovaj put sam bio iznenađen da mi je, kao ljubitelju piva, promakao detalj kada glavni junak Winston Smith ulazi u lokalni pub i sreće starca koji je očigledno bio predmet podsmijeha lokalnih stanovnika i pita ga može li mu ponuditi piće. Starac mu odgovara da je džentlmen i glasno dovikuje barmenu „Pinta!“, „Pint of wallop.“ Barmen im je donio dvije keramičke krigle od po pola litre tamnosmeđeg piva jer je pivo bilo jedino piće koje su proli mogli dobiti u pubovima. Džin je bio rezervisan samo za članove partije.
Ko su proli?
Prolovi ili proli su bili izraz kojim se u romanu „1984“ označavala niža klasa stanovništva, koji su bili najbrojniji u fiktivnoj državi Oceaniji. Izraz je poticao od riječi proletarijat ili radnička klasa, koja je obavljala najlošije poslove i za to bila mizerno plaćena. Winston Smith je smatrao da su proli jedina nada da se od Oceanije može stvoriti bolja država jer su, za razliku od članova partije, sačuvali svoju ljudskost.
Šta je pinta?
Prekinuo sam čitanje romana i počeo istraživati značenje riječi „pinta“ i „wallop“. Saznao sam da izraz „pinta“ ustvari označava keramičku kriglu od pola litre, a riječ „wallop“ predstavlja kolokvijalni izraz za jeftino, blago pivo koje se pilo u 19. i ranom 20. vijeku. To pivo je sadržavalo izuzetno mali procenat alkohola i prave pivopije su na to pivo gledale s prezirom.
George Orwell
Istražujući dalje, otkrio sam nešto što me je posebno iznenadilo. Znao sam da je George Orwell u svojim romanima unosio detalje iz svog stvarnog života, ali nisam znao da je opis susreta iz puba nešto što se zaista moglo dogoditi. Naime, surfajući po internetu slučajno sam naišao na intervju gospođe Irene Stacey koja je u vrijeme davanja intervjua (2011. godine) već imala devedeset četiri godine. Ona je lokalnim novinama izjavila da je tridesetih godina prošlog vijeka bila vlasnica puba The Plough u malom mjestu Wallington u Sjevernom Hertfordshiru, koje se nalazilo sjeverno od Londona. U tom mjestu, na lokalnoj farmi, u maloj iznajmljenoj kući izvjesno vrijeme je živio George Orwell sa svojom prvom ženom Eileen. Rekla je da je on često dolazio u njen pub i da ga je ona lično služila. Sjećala se da je pio Sipsonovo tamno blago pivo koje se punilo u malom gradu Baldock udaljenom nekoliko milja od Wallingtona.
Simpson’s Brewery Limited
Simpson’s Brewery Limited je inače bila pivara koja je osnovana davnih 1730-ih i mijenjala je vlasnike sve do 1965. godine, kada je zatvorena. Srušena je 1968. godine kako bi se na tom mjestu napravilo stambeno naselje. Interesantan je podatak da je u toj pivari nekada davno punjeno čak i Guinnes Extra Stout.
Savršen džentlmen
Govoreći dalje, gospođa Irene Stacey je izjavila: „Bio je savršen džentlmen i tada nisam imala pojma da je on briljantan pisac. Nisam znala da je on George Orwell. On je za mene bio samo gospodin (Eric) Blair. Dolazio je u The Plough na pola litre Simpsonovog piva, a još uvijek imam keramičku kriglu u koju sam mu točila to pivo, koje je nosio i kući, a onda vraćao da mu ponovo natočim to pivo“. Onda je iznenađenom novinaru pokazala tu pintu, keramičku kriglu iz koje je pio pivo George Orwell.
Craft Bar Not War
Završio sam sa čitanjem romana „1984“ i inspirisan pročitanim i pričom o pivu „wallop“ uradio grafiku „Craft Bar Not War“. Pomislio sam kako bi to izgledalo da je George Orwell umjesto u Wallingtonu u to vrijeme živio u Valjevu, a da sam mu ja bio savremenik. Ušao bi u kafanu, bacio pogled na zid gdje bi stajala moja grafika i pitao barmena ko je to uradio. On bi mu pokazao na mene koji bi sjedio za stolom u uglu kafane. Orwell (alias Winston Smith) bi mi prišao i pitao: „Mogu li vam ponuditi piće?“ na što bih ja barmenu glasno podviknuo: „Donesi dvije krigle Valjevskog!“. Orwell bi sjeo za moj sto, bacio pogled na zid sa mojom grafikom, zagonetno se nasmiješio i tiho rekao: „Ovo treba da bude na zidu svakog pravog craft bara jer nosi moćnu poruku koju proli treba da pročitaju. Možda bi tada Oceanija bila bolje mjesto za život“.
