Prema definiciji proizvođača piva, radler je ustvari kombinacija najčešće svetlog lager ili smeđeg piva i limunade, a pravi se u srazmeri 50-60 odsto piva i 40-50 odsto najčešće limunade, ali i nekog drugog voćnog soka
Za poznavaoce nemačkog jezika radler doslovno znači biciklista, međutim za ljubitelje blagih piva ova reč predstavlja nešto sasvim drugo i najčešće ih asocira na svetli lager pomešan sa limunovim sokom. Radleri su se na našem tržištu pojavili pre desetak godina, ali njihova proizvodnja traje mnogo duže, a kao i kod većine alkoholnih i bezalkoholnih pića i u vezi sa njima postoji nekoliko verzija njihovog nastanka.
Nemački „izum“
Prema jednoj varijanti, radler je nastao sasvim slučajno i to u Nemačkoj, u junu 1922. godine, zahvaljujući domišljatosti jednog Bavarca. Naime, priča se kako vlasnik krčme Her Kugler jednog junskog dana ni slutio nije da će mu biciklistička staza, koja od Minhena vodi do njegove kafane, dovesti grupu iscrpljenih i žednih biciklista, koji su šta drugo bili željni piva. Vozači biciklova su bili toliko žedni da su skoro pa sve zalihe piva iz ove krčme ispraznili, a pošto su tražili još, ovaj promoćurni Nemac umesto da se uspaniči došao je na genijalnu ideju da im ponudi nešto sasvim novo. On se naime u trenutku setio da u podrumu ima nekoliko stotina flaša limunovog soka, koji se u to vreme i nije najbolje prodavao. Kako bi se izvukao iz ove nelagodne situacije, a ujedno i ugostio bicikliste, Bavarac je pomešao preostalo pivo i sok od limuna u razmeri pola-pola. Zatim je ovu interesantnu mešavinu ponudio svojim gostima uz objašnjenje da je to zapravo i najidealnije piće namenjeno baš biciklistima. Legenda kaže da je tako nastao radler.
I Englezi svojataju radlere
Međutim, Englezi se baš i ne bi složili sa ovom pričom jer smatraju da je radler zapravo njihov izum i tvrde da su oni pre Nemaca mešali pivo sa gaziranom limunadom i pivom od đumbira. U Engleskoj je danas ova mešavina poznata kao Shandy, mada se prvobitno zvala Shandygaff. Engleski radler se spominje i u poznatom Miriam – Vebster rečniku, u kom stoji da se za ovo piće prvi put čulo 1853. godine. Naravno i čuveni engleski pisac H.Dž. Vels, koji se smatra i jednim od začetnika naučne fantastike, prvi je spisatelj koji je u jednoj od svojih priča spominjao shandygaff – piće dobijeno mešanjem u krčagu dve flaše piva i ginger ejla. Postoje i zapisi u kojima se navodi da su i britanski vojnici u kolonijama dobijali pivo pomešano sa limunadom, kako bi lakše podneli visoke temperature, a pri tom uneli manje alkohola i na taj način sebe sačuvali od pijanstva. Iako obe priče lepo zvuče govorka se još i kako je radler nastao 1912. godine, kada ga je nemačka spisateljica Lena Hrist iz Bavarske u svojim memoarima opisala, a po njenom viđenju radlermass se služio 1900. godine.
Radler stigao i u Ameriku, Rusiju i Kanadu
I bez obzira na to gde je i kako je nastalo ovo savršeno osvežavajuće letnje piće je zbog svoje blage arome i finih nota voća zaludelo konzumente širim sveta, te je stiglo do Amerike, Rusije, Kanade i Australije. Naravno i Rusi imaju svoj radler, a najčešće je to mešavina hefeweizena i limunade. Hefeweizen je pšenično pivo slatkog voćnog ukusa koje Rusi ispijaju s kriškom limuna, mada se u industriji ono kombinuje sa sokom od limuna ili limete. Ono što danas zbirno nazivamo radleri, vrhunac svoje popularnosti doseže početkom, odnosno sredinom 20. veka, kada ga masovno proizvode u Engleskoj, Irskoj, Kanadi i Sjedinjenim Državama. Kada već spominjeno Ameriku, valjalo bi napomenuti da Amerikanci toliko vole ovo piće da je na ovom kontinetu 22. jun proglašen za Nacionalni dan radlera. Tada obično ispijaju kako kažu „radlerove izmišljotine“, a sve u čast toplih letnjih meseci koji dolaze. Inače, ovaj letnji napitak proizvode i u Švajcarskoj, Španiji i Francuskoj, s tim da se u pomenutim državama ono zove panaché, što u prevodu sa francuskog znači mešano.
Šta je ustvari radler
Prema definiciji proizvođača piva, radler je ustvari kombinacija najčešće svetlog lager ili smeđeg piva i limunade, a pravi se u srazmeri 50-60 odsto piva i 40-50 odsto limunade. Ovaj šareni letnji napitak se u većini država smatra bezalkoholnim pićem i zato ga podjednako konzumiraju dame, tinejdžeri, muškarci, sportisti, a posebno biciklisti. Međutim njega baš i ne ljube okorele pivopije, koje smatraju da je smrtni greh mešati pivo sa sokovima. Valjalo bi ipak naglasiti da radler nije isto što i voćno pivo, kako to mnogi smatraju, jer je njegov postotak alkohola mnogo niži i kreće se između dva i tri odsto, a ponekad čak i ne sadrži alkohol. Ovaj krepki napitak uglavnom proizvode u velikim industrijskim pivarama, mada ga u manjem obimu, bar kada je reč o Srbiji, spravljaju i nezavisni zanatski pivari. Industrijski radleri imaju bogatu paletu ukusa, te se sem soka od limuna u pivo dodaju i sok od grejpa, bobičastog voća, breskve, pomorandže, trešnje ili višnje, nane i đumbira.
Radleri na srpskom tržištu
Kada je reč o srpskom tržištu ovaj osvežavajući napitak je takođe veoma popularan, a to pokazuje i činjenica da se on nalazi na kartama pića u svim pivnicama, kafićima, restoranima, klubovima, a vrlo je rasprostranjen i u HORECA sektoru. Najpopularniji su oni koje proizvodi Apatinska i Čelarevska pivara, a odlični su dosta traženi i radleri minhenskog Paulanera. Tipičan primer radlera je Twist limun, koji se proizvodi u pivari u Čelarevu. Ovaj radler sadrži 40 odsto svetlog piva i 60 odsto bezalkoholnog pića sa ukusom limuna. Preporuka je da se pije nakon sporta i fizičkih aktivnosti, ali i da se pijucka u društvu, na plaži, koncertu ili nakon romantične večere. Iz iste pivare dolazi i radler Twist breskva, koji sadrži dva odsto alkohola i odlikuje ga prijatan ukus ovog voća i fina aroma đumbira. Nedavno su u Čelarevskoj pivari proizveli i radler sa ukusom višnje, odnosno sicilijanske pomorandže, s tim što ova dva osvežavajuća napitka ne sadrže u sebi alkohol. Kada je reč o kraft radleru, njega proizvodi beogradska zanatska Gvint pivara koja je specijalizovana isključivo za proizvodnju kraft lagera. Njihov radler sadrži 2,3 odsto alkohola, a pruža osvežavajuće citrusno iskustvo. Gvint je posvećen tome da pivo učini jednostavnim, pa je takav i njihov radler – jednostavno odličan i pravi je izbor za letnje uživanje i borbu protiv žeđi.
Posluženje
Po pravilu radleri se poslužuju jako rashlađeni, na temperaturi od 3 do 5°C. Njih poslednjih godina rado konzumiraju i umesto koktela na žurkama, jer su osvežavajući i pitki i sa minimalnim procentom alkohola.