JAGODINSKO PIVO Valjevska pivara očuvala brend

jagodinsko-pivo

Ovaj svetli lager se u Valjevskoj pivari proizvodi po originalnoj recepturi, a koja datira još od davne 1852. godine

Valjevska pivara pored brendova Valjevsko pivo i Echinger, od pre tri godine proizvodi i popularno Jagodinsko pivo i to sve zahvaljujući rukovodstvo ove kuće koje je rešilo da ovim činom sačuva „Čiču“ od zaborava. Ovaj svetli lager se u Valjevskoj pivari proizvodi po originalnoj recepturi, a koja datira još od davne 1852. godine. O procesu proizvodnje i o samoj tehnologiji,  kao i o autentičnosti arome i ukusa brine tehnolog iz Jagodinske pivare, a na tržištu se može pronaći u staklenoj ambalaži, limenkama i pet ambalaži.

Jagodinska pivara jedna od najstarijih

Inače, Jagodinska pivara bila je jedna od najstarijih pivara u Srbiji, a sve je počelo u 19. veku kada je ovaj grad doživeo industrijsku renesansu. Prva grana industrije bila je upravo vezana za agrarno-sirovinsku bazu, prehrambenu i pivarsku industriju. S obzorom na to da je područje oko varoši u to vreme imalo agrarni potencijal, logičan splet okolnosti je doveo do toga da se 1852. godine otvori i pivara u ovom gradu. Tada im nije manjkalo sirovina, a ječma je bilo dovoljno, jer se uzgajao u neposrednoj okolini. Jedan od važnijih uslova za otvaranje pivare bila je i bunarska voda odličnog kvaliteta, ali su tada hmelj i druge sirovine nabavljali iz uvoza.

Filip Stanković postavio temelje

Prvi pravni vlasnik i osnivač bio je Filip Stanković, trgovac iz Smedereva, blizak saradnik kneza Miloša. Sredinom šezdesetih godina 19. veka fabriku otkupljuje Jovan Nikolić Kosovljanin, stočarski trgovac poreklom sa Kosova. Takođe u istorijatu pivare spominju se Vanderer,  prvi stručnjak za proizvodnju piva i  pivski majstor Nemac Štajniger. Fabrika je tada podignuta u neposrednoj blizini varoši na carigradskom drumu i zapošljavala je 10 do 15 radnika. U sastavu je bilo nekoliko prizemnih zgrada, od kojih je većina bila poluotvorenog tipa.

Primitivna proizvodnja piva

Valjalo bi napomenuti kako u Jagodini nije bio razvijen saobraćaj i zato pivo nije moglo da se prevozi u druga mesta, te je vlasnik odlučio da se ono kuva u ograničenim količinama. Tehnološki proces proizvodnje bio je poprilično  primitivan, pivo se kuvalo u otvorenom u kazanu male zapremine i to na vatri koja se ložila drvima. Nakon kuvanja, pivo je odnošeno u kvasni podrum, a nakon vrenja prenošeno je u podrume za odležavanje na Đurđevom brdu.  Podrumi su bili ispod zemlje, a jagodinsko se čuvalo u velikim drvenim bačvama s ledom. Nakon odležavanja, pivo se pretakalo, a kasnije i volovskom i konjskom zapregom transportovano u Jagodinu i druge gradove. Nakon smrti Jovana Kosovljanina od 1882. godine pivarom upravljaju braća Mihajlo i Svetozar Kosovljanin, a nakon smrti Svetozara od 1891. godine Mihajlo postaje jedini vlasnik.

Prvi srpski izvoznik piva

Tada modernizuje proizvodnju, a fabrika dobija ime „Pivara Mihaila J. Kosovljanina“. Ubrzo postaje i prvi srpski izvoznik piva u Bugarsku, Grčku, Tursku, pa i u Egipat. Proizvodnja je poboljšana 1891. godine nabavkom parne mašine, a zahvaljujući modernizaciji Jagodinska pivara krajem 19. veka postaje treća pivara u Srbiji s kapacitetom od oko 10.000 hektolitara piva godišnje. Fabrika je dva puta rušena – 1912. godine u Prvom balkanskom ratu i 1915. godine u Prvom svetskom ratu. Obnovljena je 1921. godine, uz učešće češkog kapitala. Uoči Prvog svetskog rata iz individualnog vlasništva prelazi u ruke domaćih i stranih akcionara koji proširuju proizvodne kapacitete, ali i zapošljavaju iskusne stručnjake iz inostranstva.

Nacinalizacija uzrokovala propast

Pred Drugi svetski rat proizvodnja je dostigla blizu 40.000 hektolitara piva, 170 tona kvasca i 1.042 tona slada. U decembra 1946. godine, pivara je nacionalizovana i sa 220 radnika proizvodila je 2.375 hektolitara piva. Od 1961.do 1962. izrađen je program za rekonstrukciju, modernizaciju i podizanje novih kapaciteta za proizvodnju milion hektolitara piva, 2.000 tona kvasca i 10.000 tona slada. Od 1974. godine pušten je u rad pogon za proizvodnju bezalkoholnih pića, a novi kapaciteti omogućili su da se sa 960 radnika proizvede 670.000 hektolitara piva, 1.500 tone kvasca i 3.600 tone slada. Kasnije je i zatvorena, ali na svu sreću pa je Valjevska pivara imala sluha da ceo proizvodni pogon iz jednog grada prebaci u drugi i nastavi proizvodnju legendarnog „Čiče“.

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
beerstyle marketing 1