Psihomodo pop – Rokenrol je naš život

Dado Gobac Psihomodo pop

U junu ove godine, velikim koncertom u Zagrebu, Psihomodo pop proslavio je 35 godina postojanja benda i 30 godina albuma „Godine zmaja“. Nakon svih tih godina, da li je rokenrol vaš život?

Rokenrol je naš posao, naš život, naša žena… 🙂 I da, rokenrol jeste naš život.

Šta je to dobro što vam je bavljenje muzikom donelo i da li je bilo momenata kada ste rekli „šta je meni sve ovo trebalo“?

Pa više mi je donelo dobrog, prvenstveno to što sam celo vreme imao bar privid da sam slobodan. Mi smo uvek bili sami svoji direktori, nismo imali nikakvog direktora, firmu niti je neko pazio na nas, a opet, sa druge strane, tako razvijaš samoodgovornost i odgovornost pa čak i radne navike, koje nisu blistave, tako…iz faze u fazu. Nikada nisam pomislio šta mi je ovo sve trebalo, kak’ se to zna lepo reć, ja bih sve isponova!

Prošlo leto imali smo prilike gledati vas na nekoliko festivala u Srbiji. Koliko su se stvari promenile od pre 30 godina kada ste zapalili tadašnju jugoslovensku scenu, koliko se uopšte ponašanje publike promenilo pošto u prvim redovima sam primetila jednu sasvim novu generaciju koja se za vreme Godina zmaja nije ni rodila?

Pogled s bine nekako, uvek je isti. To je neka dobra energija, mi to radimo tak’ kako radimo, imamo neki svoj razvojni put. Koncerti su i dalje dobri, nabijeni sa energijom, a to da u prvim redovima ima puno tinejdžera, mislim da je to samo dobar pokazatelj da postoji i neka budućnost….u ovom svetu u kom budućnosti nema.

Ima li među mladim bendovima regiona pravog rokenrola i panka koji su bili jedino što je omladina slušala na vašim počecima, za razliku od današnjeg vremena?

Mislim da bendova što se tiče rokenrola i panka ima. Ima ih možda i više nego ikad. Ja sam radio neke festivale tih mladih bendova, bio u žiriju pa sam i sam dobijao gomile traka, samo je sa jedne strane dosta upitno da li oni mogu doći uopšte do medija i ako mogu doć’ to su onda neki manji lokalni mediji i da li mogu zaraditi nekakav novac, pošto je neka opšta scena. Ipak je u osamdesetima mejnstrim bio čak i rokenrol pa i koji pank procuri, danas je uglavnom ta nekakva narodna muzika, iako postoji i rokenrol publika. Teže je, ima bendova ali mislim da im je puno teže doći do medija.

Šta slušate u slobodno vreme?

Pa, ako se to odnosi na posljednjih trideset godina, slušam uglavnom rokenrol, rege, bluz i pank.

Da li internet, dostupnost raznih informacija i generalno brzina razmene informacija ubija rokenrol ili ga naprotiv razvija?

Mislim da današnje generacije puno bolje tehnički sviraju nego što su moje generacije nekad. Na internetu je zbilja sve dostupno, možete skidati koju god hoćete stvar, čovek vam pokazuje, imaš sliku, vidiš šta on stiska, šta svira. Pre su ti ljudi sve skidali na uho, tako da tehnika je svakako uznapredovala. S idejama nisam ziher, s idejama se možda desilo, ono, kontra. Pošto im je sve dostupno, gde je tu mesto da ti nešto sam odmaštaš?

Početkom juna proslavili ste veliki jubilej, na žalost to slavlje nije moglo biti u punom sjaju. Nakon smrti vašeg velikog prijatelja i sjajnog bubnjara benda Tigrana sigurno je da su se stvari mnogo promenile. Kako na život gledate danas?

Pa evo na žalost odrasli smo za tu Tigranovu smrt. To nas je zbilja iznenadilo, na to nismo bili spremni, nismo razmišljali o tome. Našli smo se u situaciji gde smo morali tražiti novog bubnjara, kog smo našli, i zadovoljni smo. Bila je jedna pesma na koncertu posvećena Tigranu, napravili smo i na video zidu neke stvari, bilo je vrlo emotivno…odali smo počast našem bubnjaru koji je zbilja sa nama svirao 35 godina.

Gde je koncert održan i planirate li možda slavljeničku turneju na kojoj ćete posetiti i neke gradove u Srbiji?

Svirali smo na Šalati, to je u centru Zagreba, klizački stadiončić, i to je odlično mesto, pravo gradsko mesto, gde smo puno puta bili kao publika i već svirali, na otvorenom je i odlično je mesto. Naravno ići ćemo sa tim šouom i svirati u drugim gradovima, pa tako i u Srbiji. Već smo dogovorili par koncerata.

Imate li omiljeno pivo?

Ne mogu baš reći da sam prava osoba za ovo pitanje pošto ja alkohol pijem jako retko. Nemam sad neka specijalno omiljena piva, ali kad pijem volim piti dobro pivo

Da li ste probali neka zanatska piva? U Srbiji su male pivare u razvoju i čini se da ih je svakim danom sve više. Da li znate kakva je situacija u Hrvatskoj kada su mali pivari u pitanju?

Probao sam taj kraft, a pošto zbilja retko pijem meni je to malo jako, a kod nas je isto eksplozija tih kraftova, izgleda da je to moda u pivarskom svetu, i to je dobro.

Hvala Vam na izdvojenom vremenu za naš časopis i imate li možda neku poruku za naše čitaoce?

Dragi čitaoci časopisa „Beer Style“ dođite na naš koncert u Novom Sadu, a koji će se održati na jesen i gledaćete najbolji rokenrol na planeti i pijte dobro pivo! Voli vas vaš Dado Gobac iz Psihomodo popa!

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
beerstyle marketing 1